„Žao mi je što u međuvremenu profesionalci u novinarstvu, pritom mislim i na udruženja novinara, nisu uspeli da se nametnu kao snažniji front protiv političkih i svakih drugih pritisaka, napada, zastrašivanja, ponižavanja. A možda i ne može više od ovoga, imajući u vidu odnos snaga, odnosno činjenicu da iza propagandista stoji partijska i državna mašinerija u logističkom i svakom drugom smislu“, rekla je za Danas.
Domaća medijska scena deluje kao da je u toku rat ili makar stanje neposredne ratne opasnosti, s tim što rat vode „mediji“ koji se bave propagandom protiv profesionalnih medija koji se uporno i hrabro bore da ostanu na profesionalnom koloseku, kaže Danica Vučenić.
Kako procenjuje, sa približavanjem izbora će odnos vlasti prema profesionalnim medijima biti još oštriji, „primitivniji i nepodnošljiviji“.
„Mislim da ćemo, nažalost, biti prinuđeni da se zubima držimo za profesionalne standarde, koji će se dodatno urušavati i da ćemo morati da prikupimo svo preostalo strpljenje i hrabrost i da eliminišemo emocije kako bismo ostali novinarski dosledni. Šta reći sem da tako izgleda novinarski poziv u današnjoj mirnodopskoj, razvojnoj, bogatoj srbijanskoj stvarnosti. Zamislite kako bi bilo da živimo u siromašnoj, nerazvijenoj i politički i društveno nestabilnoj, a ekološki zapuštenoj zemlji“, kaže Vučenić.
Sagovornica Danasa smatra da je jasno da ni RTS ne ispunjava ulogu javnog medijskog servisa ali se dvoumi oko toga kako svoju ulogu u tome doživljavaju novinari koji na tom servisu rade.
„RTS se u informativnom programu bavi propagandom vladajućeg režima, a ne novinarstvom i informisanjem javnosti, koja, uzgred, učestvuje u finansiranju rada te kuće. Novinari zaposleni u RTS su dozvolili da budu profesionalno poniženi, ponašaju se poput sledbenika i sami su ugazili sopstveni profesionalni integritet. Ali to ja tako vidim izvana. Moguće je zapravo da novinari i novinarke, koji rade u funkciji vlasti, a ne publike, trenutno pregalaštvo vide kao zvezdane trenutke svojih profesionalnih karijera. Verovatno im nikada nije bilo bolje pa se zato i trude da svom snagom pomognu, ne građanima i građankama, zbog kojih postoje, već partiji na vlasti i njenom lideru da potraju što duže“, navodi Vučenić.
„Jednostavno, sve što smo imali od 2000. do 2012. na vlasti, kakvo god da je bilo, a bilo je svakakvo, nije uporedivo sa ovim, ni u jednom smislu“, zaključuje Vučenić.