Sledi tekst o tome kako sam još 2020. godine uočio koju je ulogu Vučićev režim namenio Draganu Đilasu i “njegovim” medijima.
U delu septembra i oktobra 2020. godine bio sam jedna od glavnih, a tokom nekih dana čak i najčešće tematizovana “vest” u medijima koji u velikom delu javnosti slove kao mediji pod punom kontrolom A. Vučića, a među koje spadaju novinarski i moralni giganti kao što su Informer, Politika, TV Pink, TV Hepi, TV Prva, Kurir, Novosti, Alo, Republika, Espreso (šta god taj entitet bio), naravno Blic, kao i slični korifeji profesionalizma, istine i objektivnosti.
Tokom medijske harange putem čistih izmišljotina i često potpuno besmislenih fantazija o meni u “Vučićevim medijima”, oglasio se i sam Vučić, i to na konferenciji za novinare u Briselu. Pitanje o meni Vučiću je postavio u TV Pinku i kod samog Vučića veoma istaknuti novinarski gorostas koji se valjda zove “Goca Uzelac”. Vučić je u svom odgovoru na njeno pitanje pokušao da me u svom prepoznatljivom maniru ožvalavi tvrdnjama koje su bile puko ponavljanje fantazija “njegovih” medija, uz koriščenje uvreda i pripovedanja o meni koja ne samo da su bila u potpunosti izmišljena, već su delovala i bolesno.
Naime, kako sam u to vreme bio šef Uprave za Evropu UNESKO katedre za bioetiku, “Vučićevi mediji” počeli su da tvrde da ja to nisam, a sam Vučić je na konferenciji za novinare to ponovio i rekao kako imam veze sa UNESKO tačno onoliko koliko on to zna, a to je da me je video kako ispred sedišta UNESKO jedem sladoled, a drugi put kebab. Delovalo je kao da iznosi svoje psihotične halucinacije.
Sve ovo je izazvalo reakciju u vidu otvorenog pisma koje je (već samo u prvi mah) potpisalo preko 70 nejrenomiranijih naučnika u svetu. Oni su napisali i/ili nedvosmisleno nagovestili da je medijska kampanja koju Vučić vodi protiv mene, a u kojoj i on lično učestvuje, puki skup izmišljotina, od kojih je jedna od najdrastičnijih ta da se “lažno predstavljam” kao šef Uprave za Evropu UNESKO Katedre za bioetiku – uprkos tome što mi je ta titula zvanično dodeljena od strane UNESKO Katedre za bioetiku, i uprkos tome što sam zvanično proglašen za počasnog člana UNESKO Katedre.
Pismo 70+ naučnika poslato je i najvažnijim donosiocoma odluka u SAD i EU, a u njemu se od Vučića zahtevalo da mi se javno izvini za laži koje je protiv mene izgovarao ili od svojih medija tražio da budu izgovorene.
To je kao rezultat imalo neko Vučićevo nemušto izvinjenje u Drugom dnevniku RTS, u kome su, osim toga, gledaoci mogli i da čuju da predsednica Evropske komisije, Ursula fon der Lajen, Anu Brnabić preko video linka upozorava da EU pažljivo prati ponašanje vlasti prema meni (Vojinu Rakiću). Ishod ovoga bio je da su Vučićevi mediji, ali i sam Vučić, trenutno (istog dana) potpuno zaćutali o meni.
No, postojao je i jedan drugi ishod. “Đilasovi mediji” prestali su da me puštaju u etar, iako sam do tada u proseku bio možda par puta nedeljno u istim tim medijima. Ostao mi je samo prostor na “Đilasovim” portalima, kao naravno i na istinski nezavismim medijima. Tada mi je postalo potpuno jasno ono što sam odavno naslućivao: Đilas je poželjna opozicija Vučiću, a samim tim je praktično deo SNS-a koji uveliko deluje iz senke, a sada već u pojedinim prilikama i otvoreno kao ekspozitura SNS-a.
Indicije da je tako svi razmišljajući građani Srbije već su imali kada su SNS-botovi nemilice glumili neprijateljstvo prema Đilasu u “skupštinskim” klupama i “Vučićevim medijima”.
To je moje lično iskustvo sa “Vučićevim” i “Đilasovim” medijima. Suština tog iskustva je da su “Đilasovi mediji” meka verzija “Vučićevih” medija, odnosno puki ventil za nezadovoljne građane, čije nezadovoljstvo “Đilasovi” mediji usmeravaju u pravcu koji je poželjan za režim.
Prof. dr Vojin Rakić, redovni professor
Predsednik pokreta “Novi 6. oktobar”
Osnivač i direktor Centra za bioetičke studije
Generalni sekretar svih kontinentalnih uprava Međunarodne katedre za bioetiku – Centra za saradnju Svetske medicinske asocijacije (WMA)