Čak i u malom broju slučajeva kada se utvrdi odgovornost učinioca, oni se kažnjavaju suviše blagim kaznama, najčešće uslovnom kaznom zatvora, navodi se u saopštenju.
„U tim postupcima pravo žrtava na obeštećenje redovno biva zanemareno te se one upućuju na vođenje novih postupaka za naknadu štete, čime se izlažu ponovnoj viktimizaciji i dodatnim troškovima“, kažu iz BCLjP.
Prava žrtava, naročito na obeštećenje, dodatno ugrožava mogućnost zastarevanja krivičnog gonjenja ovih dela, dodaju u Centru.
Kako se dodaje, nakon zastare žrtve bivaju prepuštene da same u građanskom postupku pokušaju da dokažu da su pretpele “građanskopravnu štetu”, dok se krivičnopravna odgovornost njihovih mučitelja i zlostavljača više ne može postaviti.
Ilustrativan primer nekažnjivosti službenika za dela mučenja i drugih oblika zlostavljanja predstavljaju brojni slučajevi policijskog nasilja tokom prošlogodišnjih julskih protesta, navode u BCLjP.
„Do danas, nijedan od policijskih službenika nije kažnjen za izvršeno zlostavljanje na protestima, a svega nekoliko njih je identifikovano – i to samo u jednom slučaju koji se desio u Novom Sadu. Beogradsko tužilaštvo je izjave većine žrtava prikupilo tek tokom proleća ove godine“, istaknuto je u saopštenju.
Takođe, navedeno je da je „jedini postupak u kojem je, do danas, utvrđeno kršenje prava građana zbog policijskog zlostavljanja bio postupak pred Zaštitnikom građana koji se odnosio na osam takvih slučajeva, ali je i u tom postupku propušteno da se od države zatraži neodložno obeštećenje žrtava za koje je utvrđeno da su pretrpele nasilje službenika“.
BCLjP podseća da „više od 10 godina analizira javnotužilačke i sudske predmete koji su vođeni po prijavama građana da su bili zlostavljani i mučeni od strane službenih lica, a naše iskustvo i neposredan rad sa žrtvama ukazuju da su žrtve torture u Srbiji saplitane na svim nivoima u pokušaju da dođu do pravde i rehabilitacije“.