Nepoverenje prema vakcinama: novi protagonisti, stare zavere

Nakon teorija zavere o MMR vakcini (protiv malih boginja, zauški i rubele) prešlo se nadahnuto na aktuelni Kovid-19, kako na samu bolest tako i na vakcine. Protagonisti nisu isti, ali su s pandemijom dobili na težini.

Kolumne i analize

Političari, lekari i javne ličnosti počeli su horski da zamajavaju javnost pred modernom „kugom“ koja hara svetom i naveliko odnosi živote ljudi. Čuveno i bahato ismejavanje „internet virusa“, šopinga u Italiji, čašice rakije za lečenje, bilo je samo uvod u tragikomediju zdravstvene i političke scene u Srbiji pred Kovidom-19. Istaknuti lekari davali su konfuzne izjave da je koronavirus napravljen isključivo za Kineze, da ne može da zarazi decu koja ne prenose koronavirus, nepromišljeno i autoritativno izlažu riziku zdravstvene radnike, pravdaju ekonomiju ispred zdravlja i života, uz čitav niz kontradiktornih izjava koje prave nepoverenje i trasiraju put za izborima fabrikovan drugi letnji talas pandemije, dok je prikrivanje broja zaraženih i umrlih od strane lekara u suprotnosti sa Hipokratovom zakletvom: „održaću čistotu mog života i mog umeća“.

I kako sada u ovoj histeriji od nepoverenja da nemamo plodno tle za teorije zavere o Kovid-19 vakcini kako u domaćoj tako i u međunarodnoj produkciji: čipovanje ljudi, virus pobegao iz laboratorije, Bil Gejts zarađuje, unapred spremljene vakcine menjaju našu DNK, žive vakcine, rizičan sastav vakcine i čitav niz drugih manipulacija uz lične simpatije prema Istoku ili Zapadu.

Koronavirusi nisu novi virusi, prvi put su opisani 1966, obično izazivaju prehlade i do sada je otkriveno sedam vrsta koje mogu da zaraze ljude, a prethodna poznatija epidemija virusom Korone (SARS-CoV-1) bila je 2003. godine. Prenose se sa životinja na ljude, kao i između ljudi.

Vlada Srbije je potpisala ugovor za tri vakcine za Kovid-19: američku Fajzerovu, rusku Sputnjikovu i kinesku Sinofarm. Jedna od dilema koja pokreće sumnju u vakcine jeste kako je moguće da su ove vakcine tako brzo napravljene ako je standardno potrebno desetak godina provere efikasnosti vakcine. Ubrzanje je u stvari postignuto istovremenim izvođenjem prekliničkih studija i faza 1 i 2 ispitivanja na manjem broju dobrovoljaca, kao i ubrzanjem faze 3 na više desetine hiljada ispitanika.

Naučno dokazana efikasnost vakcina i pandemija sa velikom smrtnošću su doveli do prihvatanja Fajzerove (90%), Sputnjikove (92%) i Sinofarm (79% efikasnosti) vakcine za javnu upotrebu od strane nadležnih državnih i zdravstvenih institucija.

Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK) se u jedru svake ljudske ćelije prepisuje u informacionu ribonukleinsku kiselinu (iRNK) koja odlazi u citoplazmu ćelije i tu na ribozomima formira proteine. Virus Korone (SARS-CoV-2) jednolančani je RNK virus obmotan sa četiri proteina od kojih je Ѕ protein odgovoran  za vezivanje virusa za ljudsku ćeliju. Kod Fajzerove vakcine se upravo koristi deo iRNK virusa Korone (veštački sintetisan) koji pravi taj Ѕ protein i u masnoj kapljici se dovodi do citoplazme ljudskih ćelija, gde se vrši prevođenje te iRNK u proteine, odnosno antigene, koji odlaze na površinu ljudske ćelije i bivaju prepoznati od imunskog sistema čoveka kao strana tela na osnovu kojih se prave specifična antitela i razvija imunitet na virus Korone.

Ovim pokazujemo da iRNK Fajzerove vakcine uopšte ne ulazi u jedro (sa DNK) ljudske ćelije i obesmišljavamo teorije zavere da deluje na DNK vakcinisane osobe i izaziva izmene gena. Nakon dosadašnjih nekoliko miliona vakcinisanih osoba u SAD i Velikoj Britaniji, jake alergijske reakcije na Fajzerovu vakcinu su bile minimalne na nivou nekoliko desetina osoba i uspešno su izlečene, tako da je opovrgnuto nepoverenje u sastav vakcine i neželjene efekte. Ovaj princip vakcine se do sada nije koristio.

Kod ruske vakcine Sputnjik pomenuta RNK virusa Korone za Ѕ protein modifikacijom se ugradi u DNK adenovirusa koji u vakcini služi kao prenosilac virusa Korone do ćelije domaćina. Adenovirusi izazivaju blage prehlade i dugo su prisutni među ljudima, tako da je naš imunski sistem već razvio antitela i otpornost na njih. Sputnjik vakcina se daje u dve doze, od kojih prva sadrži adenovirus u formi 5 (češći kod ljudi) i u formi 26 (ređe prisutan kod ljudi) da bi se izbegao brzi imunski odgovor vakcinisanih ljudi na adenoviruse pre nego što dostave deo virusa Korone do ljudskih ćelija. Adenovirus kada uđe u ćeliju, odlazi do njenog jedra gde se korišćenjem ljudskog genetskog aparata pravi iRNK virusa Korone koja zatim odlazi u citoplazmu i prave se antigeni kao kod Fajzerove vakcine. Kod Sputnjikove vakcine dakle imamo prolazni ulazak dela virusa Korone u jedro ćelije domaćina, ali se koriste poznati adenovirusi koje ne reaguju sa DNK domaćina. Ovaj princip vakcine sa adenovirusima se već koristi kod Ebole od 2015. godine.

Kod kineske Sinofarm vakcine koristi se umrtvljeni ceo virus Korone, na osnovu koga će imunski sistem vakcinisanih osoba razviti antitela i imunitet. Ovaj klasičan princip vakcine se već primenjuje kod vakcina za sezonski grip, besnilo i Hepatitis A.

I kod ruske Sputnjik i kod kineske Sinofarm vakcine je dosadašnje vakcinisanje pokazalo minimalne prolazne i kratke neželjene reakcije, a sve tri vakcine se daju u dve doze u razmaku od tri nedelje i imunitet se stiče nakon mesec dana od prve doze vakcine.

Osobe koje su preležale Kovid-19 imaju antitela, ali mogu pojačati imunitet (na eventualne druge mutirane forme virusa) sa vakcinom nakon tri meseca, uzimajući u obzir raznovrsnost i težinu kliničke slike pacijenata.

Vladan Čokić, naučni savetnik u Institutu za medicinska istraživanja Univerziteta u Beogradu

Pročitajte više

Ostavi komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

Društvo i nauka