Nemačka kancelarka Angela Merkel poručila je Aljbinu Kurtiju, lideru Samoopredeljenja, da pregovori sa Srbijom „zaslužuju njegovu pažnju“, kao i da će njegova vlada imati podršku Nemačke u prevazilaženju izazova. Pre toga Kurti je isticao da pregovori sa Beogradom nisu njegov prioritet, a bilo je reči u Prištini i o poništavanju svih dosad postignutih sporazuma u Briselu.
Upitan da li Merkel može da ubedi novog kosovskog premijera da uopšte sedne za pregovarački sto u Briselu, budući da je neizvesno kada će ti pregovori biti nastavljeni, Agron Bajrami, glavni i odgovorni urednik prištinskog lista Koha ditore, kaže:
„Kurti ne mora da se ubeđuje, pošto on nije rekao da neće da učestvuje u dijalogu. Naprotiv, mislim da je on mnogo spremniji nego prethodni kosovski pregovarači, jer, za razliku od njih, tačno zna šta hoće da stavi na sto dijaloga u Briselu. To što su njegovi principi za razgovore neprikladni za Beograd, ili, možda čak i za deo evropskih zvaničnika, koji su očekivali da proces nastavi da ‘plovi’ istim tokom, viđeno je kao problem u bliskoj prošlosti i u očima Berlina. Zato ne mislim da se sada postavlja pitanje da li će Merkel ili bilo ko drugi ubediti Kurtija u nešto, već da li je Brisel spreman da reformiše dijalog, tako da su cilj dijaloga i put do tog cilja jasniji“, konstatuje Bajrami.
Miodrag Miki Marinković, programski direktor NVO Aktiv iz Kosovske Mitrovice, ukazuje da pobeda Kurtija nije obradovala EU, „jer je postalo očigledno da će sada morati da se nosi sa nepredividim populistom, koji je izraziti protivnik pregovora u trenutnom formatu, dakle pregovora u kojima se razgovara i o interesima Srbije, i traži kompromisno rešenje“:
„Kurti i Samoopredeljenje su otelotvorenje snažnog sentimenta među Albancima na Kosovu da se pregovori mogu voditi samo u formi diktata Srbiji. U tim okolnostima, čestitku Angele Merkel tumačim kao ništa drugo do uobičajeni diplomatski čin, kojim je ona priznala novi autoritet Kurtija i stavila mu do znanja šta su očekivanja Nemačke i EU. Ta poruka je čak po meni bila lišena bilo kakve dvosmislenosti koja bi mogla da se protumaći kao pritisak. Misim da je posle pobede Kurtija na izborima na Kosovu, svima u EU vrlo jasno da brzog rešenja u ovom formatu pregovora neće biti i da je čak upitno da li se sa tako nekonstruktivnim liderom Prištine uopšte može održati prospekt kompromisnog rešenja, i kontrola nad situacijom. Problem dodatno otežava i neubičajena, neočekivana pasivnost SAD, koje osim deklarativne podrške ponovnom uspotavljanju savezništva sa EU, dijalog Prištine i Beograda tretiraju kao sekundarni prioritet“, ocenjuje Marinković.
Marinković ne isključuje ni mogućnost redefinisanja pregovaračke pozicije Prištine, „kroz neku novu skupštinsku platformu za pregovore“. „Imajući u vidu činjenicu da predstoje pregovori oko podrške za izbor predsednika, i već za nekoliko meseci lokalni izbori, vrlo je teško očekivati da ce taj redefinisani stav pružiti bilo kakav prostor za afirmaciju kompromisnog rešenja, pa će praktično značiti i kraj pregovora. Da iskoristim analogiju čije nam je značenje u današnjem vremenu, nažalost, vrlo jasno, čini se da su pregovori Prištine i Beograda sada na respiratoru“, poručuje on.