Mali broj prijava se podnese, jako mali broj se procesuira a tek neznatan broj dođe do osuđujuće presude za nasilnika i to je ono što demotiviše žene da prijave nasilje, kaže Marija Lukić. Ipak, uverena je da će to morati da se promeni i dodaje da će se za to boriti. Kao probleme navodi to što institucije ne rade svoj posao kako treba, što ima korumpiranih i u tužilaštvu i u sudovima i među policajcima, a i da pojedinci i društvo ne veruju ženi, što se vidi po komentarima na internetu. “Ovaj sistem ne veruje ni mrtvoj ženi, a kamoli živoj”, kaže ona.
Politikološkinja Nina Stojaković podelila je na društvenom mreži Tviter niz objava u kojima je iznela da je njenu sestru zlostavljao, psihički ali i fizički, mladić sa kojim je bila u vezi, reper.
Njena objava izazvala je brojne komentara, ali i na hiljade potresnih ispovesti devojaka koje su se odvažile da pod heštegom #NisamPrijavila ispričaju svoje priče.
Marija Lukić, koja je prošla to iskustvo sa Milutin Jeličićem Jutkom, nekadašnjim predsednikom opštine Brus koji je osuđen na zatvor, izjavila je da je najblaže rečeno bilo mučno čitati te ispovesti. Ne radi se samo o tome koliki je broj žena pisao, već što možemo da se zapitamo koliko je onih žena koje uopšte nisu na Tviteru a prolaze isto ili onih koje jesu na toj društvenoj mreži, ali nisu ništa napisale ili su čak pod lažnim imenom pristune, pa opet ne smeju da pišu o nasilju, navela je gošća emisije N1 Studio Live.
Marija Lukić je naglasila da je ona lično prošla upravo ono čega se žrtve plaše da će se desiti onoga trenutka kada prijave nasilje. Morala sam da izađem u javnost, jer institucije u koje sam se uzdala nisu obavljale posao kako treba, podsetila je.
Kaže da razume strahove žena, ali i da očekuje i vidi da se stvari menjaju na bolje. “Jeste da ide sporijim tempom i ne dinamikom koju sam ja očekivala, ali menja se na bolje i menja se to da je prosto nemoguće ućutkivati žene”, rekla je Marija Lukić. Ističe i to što su pod istim heštegom viđeni i muškarci, koji su, takođe, imali različita iskustva i pisali o različitim oblicima nasilja koje su preživljavali.
Ljudi koji rade u institucijama koje treba da pomognu tim žrtvama ne rade svoj posao kako treba, zato što smo ih degradirali, ali i zato što nemamo nezavisno tužilaštvo i sudstvo, a ni policiju koja će svoj posao obaviti kako treba, navela je.
Podsetila je da se na jednom od poslednjih ročišta Milutin Jeličić Jutka nije pojavio, da je policija imala nalog da ga privede na suđenje, a da ga nisu doveli. “Imamo korumpirane sudije, korumpirane tužioce i korumpirane policajce. Nažalost, nedavno smo imali slučaj gde je žena koja je doživela zlostavljanje na poslu prijavila tužiocu sve i odnela dokaze i da se još nije vratila kući, a taj tužilac je pozvao njene pretpostavljene i ispričao šta je ona rekla. Kažem – ne demotivišem žene, ali prosto moraju da budu pripremljene na to. Moraju da imaju dovoljno informacija i sakupljaju dovoljno dokaza i na kraju krajeva – moraju sistemski stvari da se menjaju”, kaže Marija Lukić.
Lukić je na Tviteru je napisala “ovaj sistem ne veruje ni mrtvoj ženi, a kamoli živoj”.
“Kad otvorite komentare, kada idem na društvene mreže – kada dođe do silovanja ili femicida – nažalost mnogo ima takvih komentara u kojima se opet okrivljuju žene, ili se romantizuje nasilje “on je bio zaljubljen” ili “ljubomoran” i da “sigurno postoji neki razlog zbog kog je žena izazvala nasilje”. Ovaj sistem ne veruje ženi i kada, nažalost, završi mrtva ili se ubije, kad više ništa ne može da kaže ni u svoju odbranu ni protiv koga”, naglasila je.
Kaže da je to najveći problem – i kad su u pitanju pojedinci, ali i celo društvo i sistem – da se ne veruje ženi kao žrtvi nasilja. Marija Lukić sada radi u fondaciji koja se bavi ovom vrstom problema i kaže da je važno izvršiti edukaciju žena da prijavi nasilje, ali i da pogleda službenu belešku i izađe sa njom. Najčešće čuje da žene nemaju poverenje da će je institucije adekvatno zaštititi.
Među ispovestima na Tviteru stajalo je sledeće:
Nisam prijavila jer je bila ugledna osoba u našem mestu.
Nisam prijavila jer sam se plašila da će okrenuti policiju protiv mene.
Nisam prijavila jer me bilo sramota i jer sam mislila da neću imati podršku okoline.
Nisam prijavila jer sam krivila sebe, lečila sam depresiju…
Pronašla sam se u svim tim sve te navode, kaže Marija Lukić i dodaje: “I meni se sve obistinilo dan nakon što sam prijavila Jeličića policiji. On je znao sve šta sam rekla, dobila sam otkaz…”
Kazala je da je to bio prvi njen susret sa policijom i da nije znala da treba da pročita zapisnik, da pogleda da li su dobro formulisane rečenice u službenoj belešci, jer ako ih preformulišu drugačije nego što je rečeno, to će sasvim drugačije izgledati u sudovima i u tužilaštvu.
Upitana o izjavi ministarke Zorane Mihajlović, koja je rekla da sve navode o aktuelnom slučaju treba ispitati, dodajući da niko nije jači od države, gošća N1 kaže da joj to ne zvuči uverljivo. Kaže da su “iste demagoške floskule bile i u njenom slučaju” i da se ministarka ponekad oglasi “tom demagoškom retorikom, gde govori mnogo i ne kaže ništa”.
“Nisam bila podobna kako bi me isti taj sistem zaštitao, a baš u jeku njihove kampanje protiv nasilja nad ženama, gde o nasilju nadamnom bruje i domaći i strani mediji, oni se prave mrtvi”, kaže Lukićeva.
Ipak, primećuje po reakcijama na društvenim mrežama da smo kao društvo postali solidarniji i da su se žene ohrabrile da pričaju o tome. Ima divnih ljudi, ali ne mogu da dođu do izražaja od onih koji su glasniji i napadniji, dodala je.
Tvitovi pod heštegom #NisamPrijavila su sve brojniji, pa čak i muškarci pišu da, uglavnom kao deca i u najranijem periodu adolescencije, nisu smeli to da prijave.
Kada je žrtva spremna da progovori, tada je taj trenutak, kada je sama spremna i oseti se dovoljno jakom da to iznese, a ne kad kaže društvo ili okolina, zaključila je Lukićeva.