Ako nam je evropska istorija XX veka nešto pokazala, to je da je demokratije moguće lako srušiti, da društvo i moral za kratko vreme mogu završiti u ruševinama i da se ljudi jedni drugima mogu naći na nišanu preko noći.
ocenu Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu podršku da Srbija prvi put posle 20 godina nije više u kategoriji demokratija nego hibridnih režima.
U predgovoru izveštaja Međunardnog instituta za demokratiju i izbornu podršku o Evropi, Adam Bodnar, dekan Pravnog fakulteta poljskog Univerziteta društvenih i humanističkih nauka, ističe da „ovaj izveštaj naglašava demokratski slom u Srbiji, jer se posle ozbiljnih problema sa izborima 2020. ne može više smatrati demokratijom. To dovodi u pitanje buduće članstvo Srbije u Evropskoj uniji“.
U izveštaju se posebno naglašava da Srbija prvi put posle 20 godina nije više u kategoriji demokratija nego hibridnih režima.
„Srbija, koja nazaduje od 2013, konačno je postala hibridni režim 2020. Tokom tog perioda, vladajuća Srpska napredna stranka je ograničila i diskreditovala civilno društvo i uvela ograničenja slobode medija“, navodi se u izveštaju.
Prema rečima Ognjena Radonjića, profesora Filozofskog fakulteta u Beogradu, ono što je Srbija dobila nakon razočaranja u nove demokratske vlasti je “povratak na vlast onih za koje smo mislili da su davna prošlost”.
„I to nam nisu i nikada neće oprostiti. Zato nastupaju sa takvom silinom i osvetoljubivošću. U zemlji, koja se inače ne može podičiti obrazovanom populacijom, povratnici na vlast su se momentalno obrušili na obrazovanje i kulturu sa jedne, dok su masama ponudile agresivnu propagandu, laži i trivijalne sadržaje sa druge strane. Ishod su građani zatrpani informacijama, najčešče lažnim. Nauka je dokazala da ljudi koji su zatrpani informacijama gube moć rasuđivanja, pa samim tim i donošenja odluka i delovanja zbog čega se širi entropija i apatičnost“ kaže Radonjić.
Kako dodaje, dodatan začin koji omogućava neograničenu moć vladaru je širenje straha od spoljnog i unutrašnjeg neprijatelja.
„To mogu biti domaći izdajnici, ološ, kriminalci i tajkuni i stranci koje žele zlo našem narodu – počevši od naše regiona pa sve do trulog i iskvarenog Zapada. Ishod je da samo jedna strana ima pravo na mišljenje i svoju istinu. Svi ostali su neprijatelji vladara koji se identifikovao sa državom.
U izveštaju Međunarodnog instituta za demokratiju i izbornu podršku, navodi se, između ostalog, i da su izborno okruženje u Srbiji 2020. odlikovale duboke političke podele, bojkoti parlamenta i izbora i društvena polarizacija, uz „opasnu fuziju“ državnih i partijskih resursa i korišćenje komunikacije o pandemiji za dobijanje izbornih koristi.
“Zbog bojkota parlamenta pre pandemije, a zatim i bojkota parlamentarnih izbora, jer su opozicione partije tražile odlaganje izbora dok se ne obezbede jednaki i fer uslovi, Srbija je zabeležila značajan pad po kriterijumima čisti izbori, sloboda izražavanja i efikasan parlament. Srpski parlament, dodaje su u izveštaju, nije vršio proaktivan i suštinski nadzor izvršne vlasti”, navodi se.
Pandemija je, napominje sagovornik Danasa, takođe odigrala važnu ulogu širenja straha i nesigurnosti –d poruka da nam sva groblja ove zemlje neće biti dovoljna do antivakserskih državnih projekata koji imaju za cilj stvaranje dodatne konfuzije i daljeg polarizovanja društva.
„Naravno, upravo ova politika je vodila brojnim žrtvama, zbog čega su stvarni podaci o broju zaraženih i preminulih skrivani i mi i dalje nismo sa njima upoznati. Ali postoji način da dođemo do približne predstave – čuveni engleski časopis The Economist meri smrtnost od korona virusa računajući i „višak smrtnosti“ do koje se dolazi kada se uporedi petogodišnji prosek broja umrlih na godišnjem nivou u predpandemijskom periodu sa brojem umrlih na godišnjem nivou nakon izbijanja pandemije. Na dan 22.11.2021, po višku smrtnosti, to jest višku od 514 preminulih na na 100 hiljada stanovnika, Srbija zauzima šesto mesto na svetu. I eto, ne baš slučajno, ovaj naš plasman se poklopio sa našim ulaskom u prvih šest zemalja na svetu po padu u demokratiji u poslednjih pet godina i u prvih sedam zemalja po padu u demokratiji od 2010“ zaključuje Ognjen Radonjić.
U izveštaju se ističe da je više od polovine demokratija u svetu nazadovalo u najmanje jednom aspektu demokratije u proteklih 10 godina.
Među demokratijama koje su zabeležile najveći pad od 2010, mereno po svih 16 demokratskih kriterijuma koji su ocenjivani u ovom izveštaju, nalaze se Srbija, Poljska, Slovenija, Mađarska, Turska, Nikaragva i Brazil.