Otvoreno pismo šefu delegacije EU u Srbiji gospodinu Semu Fabriciju
16. april, 2021.
Vaša ekselencijo, poštovani ambasadore Fabrici,
Najnovijim izveštajem Evropske komisije o napretku Srbije u ispunjavanju uslova za dalje korake u evropskoj integraciji identifikovane su ključne oblasti deficita demokratije i vladavine prava u Srbiji: sloboda medija, korumpirano i nefunkcionalno, zavisno pravosuđe, pritisak na političke neistomišljenike i njihovo otvoreno targetiranje.
Zaključcima Evropskog parlamenta konstatovano je da Srbija nije razrešila ključne afere, poput afere sa trgovinom oružjem u Krušiku, afere sa organizovanim narkotrafikingom i industrijskim uzgajanjem narkotika u Jovanjici, pritiskom države na nezavisne novinare, na opoziciju, zloupotrebu faktički jednopartijskog parlamenta da se utvrđuju mehanizmi autokratije, itd.
Za sve ovo, ambasadore Fabrici, nije kriv isključivo predsednik republike, niti je isključivo kriva stranka na vlasti koju on vodi. Za to su krivi oni poslušni ljudi, one Vukote o kojima je pisao naš kantautor dr Nele Karajlić, one hulje koje sede po različitim ministarstvima i koriste se svojim podaničkim statusom da, sa lažnim diplomama i trulim moralnim sopstvom sa kojim su puzeli kroz život, koriste i predsednika republike i vladajuću stranku. Za šta je oni koriste? Pa za svoj otrovni, mali život čiji je cilj da se, u koruptivnom mulju državnog aparata, provuku sa što više lične koristi, pri tome zloupotrebljavajući svoje funkcije i javna ovlašćenja.
Primera radi, u toku pisanja ovog pisma, aprila 2021., na jednoj od televizija gostovao je penzioner koga roditelji oduzetih mališana i javnost u Srbiji smatraju glavnim organizatorom kriminalne trgovine decom. Umesto da takav svet, koji je nekada u revolucionarnim vremenima bio predmet prekih sudova radi moralnog oporavka nacije, bude u zatvoru, takvi ljudi, koji truju javni sektor u Srbiji, danas su redovni gosti medija. Radi se o osobi koja, kao ni mnogi drugi u istom sistemu, ne zaslužuje da se njegovo ime uopšte pominje u pismu jednom ambasadoru, ali je važno da se to ime zna i zapamti kada se bude sprovodila pravda za zločine počinjene protiv malog naroda, male dece ovog naroda.
Intelektualci u ovoj zemlji se ne zalažu za preke sudove, što ne znači da pojedinci poput navedenog to ne zaslužuju, ali se zalažemo za uspostavljanje mehanizama tranzicione pravde kojima će se suditi i presuditi primitivnim neobrazovanim zločincima poput navedenog, ali i svim sudijama i tužiocima koji su učestvovali u organizovanom zločinu protiv protivnika režima, od zataškavanja ubistava, do oduzimanja dece.
Imajući u vidu sve navedeno, ne možemo Vam dovoljno naglasiti da je apsolutno najzatrovaniji i najproblematičniji deo javnog sektora ipak srpsko sudstvo i tužilaštvo. O tome svedoči radosna spremnost prljavih aktera u sudstvu i tužilaštvu da razdragano istrče u susret izvršnoj vlasti u činjenju nepočinstava prema političkim protivnicima.
Ljudi iz medija sve više razotkrivaju katastrofalno stanje u pravosuđu, koje uključuje otvoreni linč ljudi.
Prošle i ove godine, režim je javno linčovao jednog od najkvalitetnijih intelektualaca u Srbiji, svetski poznatog naučnika i vodećeg srpskog bioetičara, američkog doktora nauka, profesora i autora sa referencama bez paralele na ovim prostorima. Linčovali su ga tako što su najveći bednici iz izvršne vlasti, uključujući i neke bivše ministre, iznosili u javnost privatne podatke o njegovoj porodici i deci, koji su pritom bili lažni. Linčovali su ga tako što su ga nazivali prevarantom, lažno mu osporavajući legitimne pozicije i dužnosti koje obavlja u međunarodnim organizacijama, koristeći za to produženu ruku bezbednosnih službi, ali i korumpirano pravosuđe. U javnost je izašao kompletan predmet porodičnog spora jednog od najuglednijih ljudi na intelektualnoj sceni u Srbiji, u lažnoj verziji. I predsednik Srbije Aleksandar Vučić, pomenutog profesora i naučnika lično je vređao na konferenciji za štampu u Briselu. Vređanja i klevetanja su prestala tek kada je preko 70 najuglednijih naučnika u svetu napisalo otvoreno pismo Vučiću i ključnim institucijama i ličnostima EU i Administracije SAD, u kome su osudili napade, a od Vučića tražili da se javno izvini čoveku koga su klevetali mediji pod Vučićevom kontrolom i Vučić lično.
Kasnije, u javnosti su se pojavili navodi da kabinet predsednice Vlade Srbije Ane Brnabić nalaže sudijama kakve presude da donose, uključujući i presudeu slučajevima u kojima se deca otimaju roditeljima koje je režim identifikovao kao političke protivnike, pri čemu se posebno apostrofira navodno ključna uloga šefa kabineta predsednice Vlade, Miloša Popovića. Navodi se, s pravom, da je pravosuđe u Srbiji zauzelo evropsko dno.
U Srbiji je uticaj izvršne vlasti na pravosuđe enorman, a korupcija sudija je još enormnija, i to ne samo u smislu primanja novca, nego mnogo više u smislu poslušnog klimoglavačkog postupanja i presuđivanja po migovima političara, pa čak i običnih “botova” vladajućeg režima. Poniženje pravosuđa nikada nije bilo ovoliko.
Sudije su u najvećem broju bili najgori studenti najrazličitijih pravnih fakulteta od Novog Sada do Prištine, mada ni oni među najboljim studentima često moralno ne zaslužuju svoje funkcije, što se vidi iz ponašanja mladih sudija, koji pokazuju nedostatak znanja i integriteta.
Sudije nemaju nikakvu obuku iz etike.
O svemu ovome su nedavno objavljena otvorena pisma najmanje 4 različita autora, od kojih su dvojica redovni profesori etike, i to predsedniku Vrhovnog saveta sudstva Dragomiru Milojeviću, Republičkom javnom tužiocu Zagorki Dolovac, predsednici Vlade Srbije Ani Brnabić, predsedniku GRECO Marinu Mrčeli, Evropskom komesaru za susedstvo i proširenje Oliveru Varheliju, Specijanom izvestiocu Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimiru Bilčiku, kao i predsednici Društva sudija Srbije, Snežani Bjelogrlić.
U otvorenom pismu predsednici Društva sudija Srbije, autorke Jasmine Milojević, navode se neverovatne uloge sudija Ljiljane Mihailović iz Trećeg osnovnog suda u Beogradu, Zorice Đaković iz Apelacionog suda u Beogradu, uloga Trećeg tužilaštva u Beogradu, kao i uloga predsednika Apelacionog suda u Beogradu Duška Milenkovića. U tom pismu pominju se Treći i Prvi osnovni sud u Beogradu kao mesta ozbiljnih zloupotreba. Predsednik Trećeg osnovnog suda je Dušan Agatonović, a Prvog Snežana Stevović.
Takođe, čitamo i slušamo u medijima da pojedini zamenici tužilaca po više godina ne donose tužilačke odluke o krivičnim prijavama za najteže oblike fizičkog povređivanje dece od strane roditelja bliskih SNS-u, kada su drugi roditelji protivnici režima.
Čitamo i slušamo takođe da kabinet Ane Brnabić vrši direktan pritisak na sudije da donosi presude protiv političkih oponenata, često koristeći metod oduzimanja njihove dece. Pominje se da su šefovi kabineta političara na vrhu vlasti obrazovani na Univerzitetu Braća Karić.
MInistarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, na čijem čelu je odnedavno Darija Kisić Tepavčević, do te mere ignoriše nezavisna kontrolna tela da uopšte ne postupa po nalozima Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, toliko da građani traže upravno izvršenje od Poverenika da bi došli do očajnički skrivenih diploma kojekakvih problematičnih ličnosti u tom ministarstvu, izdatih od prištinskih i drugih obrazovnih institucija u vreme neposredno pre ili tokom rata na Kosovu, kada te institucije nisu funkcionisale, ili su vrlo kompromitovano funkcionisale.
Zbog svega navedenog, a posebno imajući u vidu alarmantne podatke do kojih javnost dolazi zahvaljujući novinarima istraživačkog portala KRIK, koji su predmet pritiska izvršne vlasti i bezbednosnih službi, zatim zahvaljujući izjavama predsednika Višeg suda u Beogradu Aleksandra Stepanovića, kao i sve otvorenijem izlaženju u javnost profesora Univerziteta u Beogradu i čitavih instituta, apelujem na Vas da preduzmete sve raspoložive mere da utičete na vlasti u Srbiji da odmah zaustave narušavanja ljudskih prava i sudsku agresiju protiv porodica političkih protivnika režima.
Apelujem na Vas da podržite neminovni budući reizbor svih sudija i tužilaca na osnovu obavezujućih preporuka nezavisnih tela, kao i da se založite da reformisano pravosuđe preispita sve kriminalne presude koje su donošene poslednjih godina, da vrati otetu decu političkim protivnicima režima i siromašnim građanima Srbije koji nisu botovi vladajućih stranaka, a vinovnike nedela u izvršnoj vlasti i sudstvu, kazne po zakonu.
Posebno apelujem na Vas da pratite viktimizaciju političkih protivnika režima u ovom osetljivom domenu, kao i aktivnost Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca u postavljanju sudija i tužilaca na stalne sudijske i tužilačke funkcije, kao i postupanje i odluke disciplinskih organa ova dva tela.
Preispitivanjem odluka disciplinskih organa može se mnogo zaključiti o nosiocima disciplinskih funkcija u tim organima, ali i o samim vrhovnim organima sudstva i tužilaštva u Srbiji. Te odluke su potencijalna optužnica. Zadatak je Evropske unije da pazi na evropske vrednosti, a one se ogledaju u odlukama i praksi ovih organa, posebno imajući u vidu činjenicu da je Srbija “zaglavljena” upravo u neispunjavanju preporuka četvrte faze GRECO procesa Saveta Evrope, koji se odnosi na suzbijanje korupcije sudija, tužilaca i narodnih poslanika.
Prof. dr Aleksandar Fatić, redovni profesor
Institut za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu