ako se obrazlaže u Rezoluciji, koja je sačinjena na osnovu konačne verzije Izveštaja izvestioca EP za Srbiju Vladimira Bilčika, to bi bio dalji korak ka demokratizaciji države.
Stručnjaci za pravna pitanja nezvanično za Danas objašnjavaju da nisu iznenađeni činjenicom da se i segment o dosijeima našao u Rezoluciji, „jer zvanični Brisel već godinama dokumentima poziva srpske vlasti da to učine“. Prema mišljenju naših izvora, ne treba očekivati da će takvi dosijei u skorije vreme biti dostupni javnosti, „imajući u vidu otpor koji postoji u aktuelnim bezbednosno-informativnim strukturama da to konačno bude učinjeno“.
Prema rečima Aleksandra Ivković, istraživača portala European Western Balkans, „istraživači medija pokazali proteklih godina da je komunikacija vlasti o koristima članstva u EU i trenutne saradnje Srbije i EU svedena na minimum, a zamenile su je povremene oštre kritike EU i isticanje saradnje sa drugim državama, pre svega Rusijom i Kinom“.
„Mislim da je ovaj trend posledica procene vlasti da neće biti mnogo napretka u evropskim integracijama, što je u velikoj meri njena sopstvena odgovornost jer su se reforme usporile a došlo je do nazadovanja u političkim kriterijumima, dok neki značajni pomak u pregovorima sa Prištinom nije na vidiku. Takođe su krenule da se čuju sve oštrije kritike iz EU. Zbog toga je u interesu vlasti bilo da što više umanji očekivanja javnosti kada je reč o evropskim integracijama, kako bi smanjila eventualnu političku štetu zbog toga što napredak izostaje, dok je naglašavanje saradnje sa Kinom i Rusijom takođe i sredstvo za obeshrabrivanje kritičara iz EU, koji ne smeju da budu dovoljno jasni iz straha da će se Srbija odlučno okrenuti na drugu stranu. Trenutno ne vidim nikakav podsticaj za vlast da promeni ovu taktiku, što se i videlo poslednjih dana, nakon usvajanja izveštaja EP. Ipak, možda ova tema može da postane deo prećutne političke trgovine vlasti sa EU – povećaće se pozitivna komunikacija i isticanje benefita saradnje kako bi se izbegli ustupci u drugim oblastima, recimo značajno poboljšanje izbornih uslova“, poručuje Ivković.
Što se segmenta koji se odnosi na spoljnu politiku naše države tiče, evroparlamentarci ne skrivaju zabrinutost zbog jačanja uticaja Kine u Srbiji, kao i zbog „nastavka“ srpske podrške Rusiji u kontekstu aneksije Krima, koja je u očima EU bila nelegalna. Takođe, u Rezoluciji se negoduje zbog aktivnosti Srpsko-ruskog humanitarnog centra u Nišu. Komentarišući takve ocene EP, Igor Novaković, direktor istraživanja ISAC fonda, ističe za Danas da se „uplivi Rusije i Kine posmatraju kao izazov za Uniju“.
„U suštini, mislim da je jasno i nedvosmisleno prepoznavanje procesa koji se dešavaju u Srbiji, kao i činjenice da je proces EU integracije u zastoju. EU je sa Rusijom u prilično lošim odnosima od 2014, dok se Kina sve više označava kao sistemski rival. S druge strane, na ceo prostor Zapadnog Balkana, pa i na Srbiju, gleda se kao na budući deo Unije, bez obzira na sve izazove vezane za proširenje, zbog čega se uticaj Rusije i Kine i doživljava kao izazov“, navodi Novaković.