Ah, jedinstvo: ima li, bilo gde u svetu, pojma iz političkog vokabulara češće prizivanog, a više ispražnjenog od svakog smisla? Obično se kaže kako se nacije ujedinjuju u trenucima egzistencijalne ugroženosti – prirodnih katastrofa ili ratova – no, osim što ni to baš nije sasvim tačno (otkud inače u svakoj prilici ratni i drugi profiteri na ljudskoj nesreći?), u mirnodopskim uslovima ta reč šuplje zvuči.
Ali, ništa jeftinije od pozivanja na jedinstvo – ili, kako to ovde jedan endemski vid političkog (ne)mišljenja preferira, na famoznu „slogu“. Samo ne pitajte njene zagovornike – oko čega i u čemu; mogli bi da se zbune.
A opet, bilo je neizbežno da u svom inauguracionom obraćanju novi američki predsednik Džo Bajden toliko puta pozove upravo na obnavljanje jedinstva nikad podeljenije nacije. Šta bi i bilo prirodnije od toga nakon svega što je Donald Tramp na produbljivanju tih podela za četiri godine učinio, izrekavši za to vreme, po evidenciji Vašington posta, 30.573 laži, poluistine i dezinformacije?
Nakon šestojanuarskog pokušaja rušenja ustavnog poretka upadom u zgradu Кongresa, s ciljem da nesumnjivi izborni gubitnik nekako ipak ostane na vlasti? I nakon što su se Trampovim delom Amerike – koji će pod njegovim uticajem ostati još zadugo – nedeljama širile teorije zavere o nasilnom uspostavljanju socijalizma venecuelanskog tipa u zemlji čim demokrate preuzmu Belu kuću?
Nije uvreda ako se konstatuje da je velikom broju Amerikanaca danas potrebnija psihološka pomoć nego predsednik ujedinitelj. Ali je fer konstatovati i da Bajden, uz sve mane i slabosti, jeste neko ko – budući istinski posvećen ideji političkog i društvenog kompromisa – može makar da primiri podivljali antagonizam koji razara socio-političko tkivo Amerike. I da je stoga poruka koju je na ceremoniji preuzimanja dužnosti odaslao ne samo imala smisla, nego bila i neophodna u tom specifičnom trenutku.
Sada, međutim, treba bataliti lepe reči i posvetiti se poslu. A spisak zadataka pred novom administracijom – u kojoj demokrate posle dužeg vremena kontrolišu i oba kongresna doma, ali će se i dalje suočavati s opstrukcijom republikanaca u Senatu – zastrašujuće je dug i zahtevan. I nijedan od tih problema neće biti prevaziđen uz postojanje široke saglasnosti oko izabranih rešenja.
Vladan Marjanović