Tokom leta „opuštanja“ je bilo na fudbalskim utakmicama i predizbornim mitinzima, u oktobru i novembru u redovima ispred splavova a sada tokom zime na „korona žurkama“ i zimskim centrima.
Članovi Kriznog štaba očekuju sada novi porast broja zaraženih, ističu da neće biti dodatnog ublažavanja mera dok se nove restrikcije najavljuju kao moguće. Pred očima građana ponovo se odigrava isti film koji počinje ljutim upozorenjima nadležnih da se ne poštuju mere, nastavlja se najavom lekara da se bolnice pune, a privremeno završava tačkom u kojoj ceo zdravstveni sistem postaje usmeren samo na zbrinjavanje kovid bolesnika.
„Krug se samo iznova ponavlja. Izgleda da mnogi ne uče iz iskustva“, kaže za Danas klinički psiholog i profesorka na Fakultetu političkih nauka Tamara Džamonja Ignjatović.
Džamonja Ignjatović kaže da među ljudima koji ne izbegavaju veća okupljanja sigurno ima osoba koje su preležale kovid i verovatno veruju da za njih više ne postoji rizik.
„Ima i onih koji se nisu susreli sa bolešću, ali su uvereni da se njima ništa loše neće dogoditi, da je kovid 19 nešto što se dešava nekome drugome, a da pandemija postoji više u medijima nego u stvarnosti. Vrlo je lako posegnuti za racionalizacijama pa svoje ponašanje pravdati navodnim primerima onih koji su se čuvali a oboleli nasuprot onima koji se nisu pazili i nisu oboleli“, objašnjava ona.
Aleksandar Baucal, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, ocenjuje pak da je prirodna želja ljudi da se vrate starom životu i navikama, ali da naspram te želje stoji i realnost koju nosi trenutna epidemiološka situacija.
„Između želje za životom i epidemiološke situacije u kojoj veća okupljanja povećavaju zaražavanje i mogu da ugroze zdravlje pojedinaca treba naći balans. Nisam siguran da je dobar balans otići na veće proslave. Međutim, nije nam prvi put da se ovo dešava u poslednjih godinu dana, kaže Baucal.
On i Džamonja Ignjatović veruju da to što nam se identične situacije ponavljaju svakih nekoliko meseci nije samo posledica nerazumnosti jednog dela stanovništva već da se radi o dubljim problemima koji su postojali i pre pandemije.
„Ovo nikada nije bila samo zdravstvena kriza. Pandemija je pokazala sve pukotine koje imamo kao društvo, od odnosa političara prema građanima, preko nepostojanja društvene kohezije do velikog nepoverenja u institucije. U društvu u kome niko ne veruje nikome i u kome svako gleda samo sebe postoji veća verovatnoća da se dese ovakve stvari, jer ljudi polaze od toga šta može loše da se desi, ovo nije važno. Građani ne osećaju odgovornost prema drugom i državi jer polaze od toga da ta država ne vodi previše računa o njima“, navodi Baucal.
On dodaje da kada bi postojala društvena kohezija i saradnja između institucija i građana „mogao bi da se stvori osećaj da je ovo zajednička nevolja, a da mi svojim postupcima ne čuvamo samo sebe nego i druge“.