Mnogo je i to s pravom bilo rečeno o nasilnoj pobuni na Kapitolu 6. januara. Političari su se rvali s problemima pravne i moralne odgovornosti. No, strašni događaji takođe su dotakli kritičnu protivrečnost modernih društava: ulogu interneta kao instrumenta uništenja demokratije.
Nije trebalo da bude tako. Otvorena arhitektonika interneta dugo je bila hvaljena od sajberslobodarskih futurista kao moćna nova demokratizujuća sila. Informacija je slobodna i trenutno dostupna, i sada svako može glasati običnim klikom. Rapidna ekspanzija sfere javnosti ponuđena je kao dokaz toga. Proširenost interneta u populaciji SAD-a kretala se od jedan procenat 1990. do 87 procenata 2018, daleko prestižući uspon interneta u svetu kao celini od nula do 51 procenta u istom periodu.
Sjedinjene Američke Države, najstarija demokratija na svetu, predvodile su proces prihvatanja novih tehnologija. Problem, naravno, leži u upravljanju internetom, naime u odsustvu pravila. Čak i ako uzdižemo vrline digitalnog sveta, da i ne pominjemo ubrzanje digitalizacije tokom pandemije Kovida-19, postaje nemoguće ignorisati mračnu stranu.
Zapadni model otvorene povezivosti doveo je do uspona platformi za prodaju ilegalnih supstanci, za pornografiju i pedofiliju. Takođe je potpalio politički ekstremizam, društvenu polarizaciju, a sad i pokušaj pobune. Vrline sajberlobodarstva postale su nerazdvojive od njenih poroka.
Kineski model nudi oštar kontrast. Kinin pristup upravljanju internetom pomoću snažne cenzure jeste anatema za slobodna društva. Država (ili komunistička partija) ne samo da ograničava javni dijalog već favorizuje nadgledanje nad privatnošću. Za Kinu, upravljanje se tiče isključivo društvene, ekonomske i, u krajnjoj liniji, političke stabilnosti.
Kao samoproklamovani bastion demokratije, Amerika to očito ne vidi na isti način. Na cenzuru ma koje vrste gleda se s velikim prezirom. No, prezir je dobar način, da kažemo to ublaženo, da se opiše reakcija Amerikanaca na smrtonosni napad na Kapitol. Internetom omogućena društvena i politička mobilizacija, prvi put zabeležena 2009. u Zelenom pokretu u Iranu, a potom i 2011. tokom arapskog proleća, sada je pogodila u srce Amerike.
Očito, postoji velika razlika: građani koji protestuju u autoritarnom Iranu i arapskim državama izvana su gledali na demokratiju i čeznuli za njom. U SAD-u, napad na citadelu demokratije došao je iznutra, podstaknut samim predsednikom. To pokreće važno pitanje o američkim imperativima kada je reč o stabilnosti, i o neuspesima upravljanja internetom.
Američke digitalne platforme, od Tvitera i Fejsbuka do Epla i Gugla, uzele su stvari u svoje ruke. Prelazeći svetu liniju, one su ućutkale šefa pobunjenika, Donalda Trampa. Ipak, ta jednokratna reakcija teško da može biti zamena za upravljanje. Razumljivo, velika je bojazan oko rizika da se korporativnim vođama poveri temeljan zadatak zaštite demokratije.
Kako u knjizi The Age of Surveillance Capitalism kaže Šošana Zubof, biznis-modeli Gugla, Amazona i Fejsbuka zasnovani su na upotrebi digitalne tehnologije za prikupljanje ličnih podataka i zaradi na njima. To zamagljuje razlikovanje između sajberslobodarstva i nadgledanja u kineskom stilu, i naglašava suštinu problema privatnosti, vlasničko pravo nad ličnim podacima.
Kriza koju je izazvao Kovid-19 nudi još jednu perspektivu kada je reč o nadgledanju i privatnosti. I ovde su Kina i Amerika na suprotnim stranama. Kineski odgovor na prvi znak izbijanja epidemije, uključujući i onu u provinciji Hubej, akcenat je stavio na agresivna zatvaranja, obavezno testiranje i nošenje maski, kao i na praćenje kontakata pomoću mobilnih aplikacija.
U SAD-u sve je pobrojano bilo tema svadljive političke debate koju su mnogi videli kao neprihvatljivo prekoračenje u slobodnom i otvorenom društvu. Na jednom nivou, kineski rezultati pričaju za sebe. Nakon početnog širenja u Vuhanu, u Kini je bilo samo malih izbijanja. Nažalost, takođe za sebe govori i drugi talas u Americi, daleko gori od prvog u proleće 2020.
No, kako pokazuje nedavni pregled centra Pew Research, 40 do 50 procenata Amerikanaca i dalje se opire podvrgavanju disciplini na osnovu naučnih preporuka kao što je praćenje kontakata mobilnim telefonom i dogovor sa zvaničnicima koji se bave javnim zdravljem. Ukoliko to povežete sa znatnimm protivljenjem vakcinama dobijate razlog da se veruje da su temeljne postavke demokratske slobode izokrenute u izgovor za ignorisanje pogibelji koje donosi Kovid-19.
Želeli mi to da priznamo ili ne, aspiracije i vrednosti tzv. originalističkog tumačenja američke demokratije dovedene su u pitanje kao nikad ranije. Pobuna od 6. januara i pandemija dele jednu kritičnu posledicu: potencijalan slom poretka u slobodnom društvu.
Nije to da je Kina u pravu, već to da smo možda mi u krivu. Nažalost, današnja hiperpolarizaija čini ekstremno teškim naći neku zajedničku tačku.
Stiven Rouč (Stephen S. Roach) je profesor na Univerzitetu Jejl, nekadašnji predsednik kompanije Morgan Stanley Asia i autor knjige Unbalanced: The Codependency of America and China